U subotu 18. rujna, u Muzeju ulja u Škripu, predstavljena je knjiga pjesama Viktora Kovačevića "Svijet izvan svijeta" i izložba slika Vladimira Kovačevića Mascarellia.
U intimnom okruženju obitelji i bliskih prijatelja, ponijele su nas emocije na uspomenu prerano preminulog Viktora koji nam je u nasljedstvo ostavio svoje stihove i razmišljanja. Uvodne riječi rekao je Viktorov otac i autor izložbe, Vladimir Kovačević Mascarelli, a pjesme su čitali Alek Samardžić i Iva Goreta.
Viktor Kovačević rođen je u Zadru 7.9.1968. Roditelji su mu Vladimir Kovačević, rođen u Dubrovniku i Ivanka Kovačević, r. Čavrak, rođena u Sisku. Obitelj se preselila u Supetar na otoku Braču kad je Viktor imao dvije godine. Tu se 1976. rodio njegov brat Ozren.
U Supetru je završio osnovnu školu, a gimnaziju u Zagrebu. Nakon povratka u Supetar sa suprugom Marijom 1990. dobio je kćerku Dolores. Radio je kao krupije u casinu hotela u Supetru. U slobodno vrijeme podučavao je supetarsku djecu osnovama informatike.
Početkom rata mobiliziran je u Centar za socijalni rad na uspostavi evidencije i prihvata izbjeglica, a nakon toga u Ured za obranu kao informatičar. Za svoj je rad odlikovan.
Nakon kratke i teške bolesti preminuo je u Supetru 29. kolovoza 2003. godine.
Gubitak sina teško je pogodio njegove roditelje. Morale su proći godine da savladaju tugu i smognu snage kako bi zavirili u njegove osobne stvari, dnevnik i rukopise. Tako su i pronašli njegove pjesme. Jedan dio pjesama nastao je za vrijeme gimnazijskih dana.
Shvativši da pjesme imaju poruku i da ih je pisao sa željom da ih podijeli s drugima, odlučili su publicirati ih.
| Bez naslova Sanjam, ne dišem, sve u meni škripi Nikad kraja izaludnoj patnji Moje su oči uvijek bile slijepe za bol a volio sam nježnost i poljubac uz more Koliko bespotrebnih ledenih suza i očajničkih nadanja a iza toga samo pustoš pustoš i beskraj vrijeme u vremenu i tok u protoku život u životu i smrt u smrti Moj ponos leži zakopan na njegovom grobu su samo dvije riječi koje su danas već toliko izblijedile da se ne vide Ljudi, odlazim u svijet izvan svijeta odlazim tamo gdje ću ja biti ja a ti biti ti i gdje će se moj ponos dignuti iz mrtvih I to je to... |
Zadnja pjesma Zadnja pjesma će biti stvarno pjesma koja će me dignuti u nebesa i postaviti me na vrh stvarnosti i duha. S njom ću pobjeći od dosade Trčat ću od sreće i sjećati se prošlih dana i zapaziti razliku od nekad pa do danas zadnja pjesma je ispred nas Plešem sa suzama u očima i mislim na nju kao mama na sina a klima se ne mijenja. |
