Pobjedu u službenoj konkurenciji festivala na koncu je odnio potresni film o odrastanju romske djece "Spartacus i Cassandra". U nikad neizvjesnijoj utrci za festivalskog pobjednika film Spartacus i Cassandra s minimalnom je razlikom pred filmom Bijela kuća osvojio nagradu publike.
Spartacus i Cassandra redatelja Ioannisa Nugueta, prije projekcije na Supetru prikazan je i na najvažnijim festivalima dokumentarnog filma u Europi (DOK Leipzig) i Americi (HotDocs u Torontu), kao i na prestižnom filmskom festivalu u Cannesu. Kritičari su prepoznali kako je Nuguet spojio klasičnu dokumentarnu naraciju s poetičnim kadrovima, a supetarska publika u potresnoj priči o dvoje romske djece koji moraju odlučiti između odrastanja u građanskoj obitelji i tradicionalnog nomadskog života prepoznala je širu društvenu problematiku.
Drugoplasirani film, Bijela kuća Ranka Paukovića, izazvala je velik interes otočana koji su filmu dali izrazito visoku ocjenu, a projekciji su nazočili i protagonisti filma, bivši radnici Jadrankamena, umjetnici i obrtnici koji su uz brački kamen vezani egzistencijalno, ali i emotivno. Film su supetarskoj publici predstavili redatelj filma Ranko Pauković i producentica Zdenka Gold.
Festival je zatvoren projekcijom filma Ana, trg redateljice Jelene Novaković koji je, nakon nagrada na Festivalu mediteranskog filma Split i CinemaCityju u Novom Sadu, nasmijao i supetarsku publiku pričom o dvije prodavačice religijskih suvenira koje žive u svojevrsnoj simbiozi s glavnim zagrebačkim trgom. Tradicionalno su prikazani i radovi polaznika radionice dokumentarnog filma koji su pokazali kako za hrvatsku dokumentaristiku nema straha. U širokom rasponu tema, od samog festivala do tradicionalnog bračkog vitalca, prepoznaju se i generacijske razlike, budući da se ove godine prvi put održavala i radionica za odrasle, ali i napredak dugogodišnjih polaznika, koji su cijele godine radili na materijalu i dovršili ga na radionici.
U sedam festivalskih dana prikazano je četrdeset filmova u pet festivalskih selekcija, od kojih posebice vrijedi istaknuti nove selekcije glazbenih dokumentaraca, animiranih dokumentaraca i retrospektivu Nedžada Begovića, ovogodišnjeg posebnog gosta festivala. Publika je velik interes pokazala za dokumentarce koji se bave aktualnim političkim i društvenim temama, kao što je Utopija Mladena Ćapina i Djeca tranzicije Matije Vukšića, ali i za filmove lakšeg tona, kao primjerice Tonetov život ili bog, lavur, iće i piće koji je na festivalu predstavio protagonist, začetnik ideje i koproducent filma, Tonči Huljić.
