Jučer su Supetrani, ali ne samo oni već i ljudi sa čitavog otoka, na posljednje počivalište ispratili Zorana Vladila Zokija, velikog sportaša, hrvatskog branitelja, vrijednog supetarskog turističkog djelatnika i uvijek vedrog i dobrog čovika.
Groblje Sv. Nikole bilo je pretisno za sve one koji su poželili Zokiju odati posljednju počast a njegovoj obitelji pružiti zeru utjehe i koliko toliko podilit s njima neizrecivo breme tuge koja se baš kao i olovno sivi oblaci jučer nadvila nad stoljetne borove na punti.
Ni jedan čovik nije otok, reče jednom u svojoj pjesmi John Donne, judi su upućeni jedni na druge, svatko je od nas dio zajednice i gubitkom jednog od nas svi gubimo a gubitkom jednog ovako vridnog i dobrog čovika ka šta je bija Zoki gubimo puno i praznina je tim veća a bol... bol teže mine.
Nitko to ne zna bolje od nas bodula jer ako more odnese grudu zemlje - otoka je manje, i baš zato se jučer "pol' Brača" skupilo oko Zoranova posljednjeg počivališta jer je njegova smrt na isti način umanjila svih nas.
I zato kad je jučer zabrecalo zvono s kampanela niko nije pita kome je zvonilo;
Jer je zvonilo nama... svima nama.
Počivaju u Miru dragi Zoki,
Neka te bori čuvaju, neka ti more piva i neka ti je laka ova naša tvrda bračka zemlja.
